subota, 01.12.2007.

Osmijeh kroz oluju

Sivilo. Tako bi se mogao opisati današnji dan. Vani je bjesnjela oluja, a ni stanje unutar Hogwartsa nije bilo ništa bolje. Jedina svjetlost dopirala je od svijeća, a začaranim nebom, koje bijaše umjesto stropa, vukli su se tmurni oblaci i sijevale munje. Zapravo, nebo unutar dvorca je izgledalo upravo isto kao i nebo izvan njega. Potpuna suprotnost jučerašnjem lijepom vremenu. Par sekundi tišine poslije, u griffindorskoj kuli, portret se razmakne i u prostoriju nečujnim korakom stupi djevojka. Još uvijek je bila ogrnuta putnim plaštem kojim su još ponegdje klizile kapljice, po čemu se moglo zaključiti da nije tek sad stigla u dvorac. Jednim pokretom ruke ona skine kapuljaču, a slap kose joj se prosu po ramenima. Popela se stepenicama i odškrinula vrata. Pogled joj je mirno istraživao prostoriju te tek neznatno zastao na natpisu koji se kočio na zidu Gryffindorska društvena prostorija, spavaonica V. godine. Duboko je uzdahnula i sjela na krevet pored prozora kraj kojeg je stajao njezin kovčeg. Zagledala se, kroz prozor, u perivoj Hogwartsa. Po položaju kazaljki na velikoj uri, shvatila je da kasni na sat. Tiho je uzdahnula i otrgnula pogled s perivoja, premda je tako rado htjela ostati tu gdje je. Još je jednom u glavi prošla kroz sve razloge zbog kojih je ovdje pitajući se jesu li vrijedni toga. Prišla je susjednom krevetu iznad kojeg je visio nečiji raspored učionica, ako bi se to moglo tako nazvati. Točnije bila je to karta svih učionica u dvorcu – osobe koje su se tamo nalazile bile su označene točkicama, dok je iznad svake lebdio njezin naziv i vrijeme kada se održavao sat. Tako je sada kraj natpisa Velika tamnica također blistao natpis Gryffindori V. godina, Čarobni napitci, dok su u susjednoj prostoriji Gryffindori VII. godine imali Povijest magije, a Slytherini, također V. godine, preko puta njih imali Obranu od mračnih sila. Djevojka skine papir sa zida i uz zamah dugačke pelerine nestane iz prostorije. Nedugo zatim našla se u tamnom hodniku. Izvukla je štapić i upalila baklje na zidovima. Još uvijek nije navikla na njega, nekako joj je čudno ležao u ruci. Svijetlost vatre je obasjala hodnik. Odjednom djevojka naglo zastane. Pronašla je učionicu koju je tražila. Obuhvatila je rukom hladna vrata, pitajući se što je čeka s druge strane.

~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~

Amberin pogled je lijeno lutao učionicom. Gotovo se ništa nije promijenilo od prošle godine. Čarobni napitci su joj još uvijek bili „omiljeni“ predmet, pogotovo u trenucima kada bi Snape hodao između Gryffindora, ne propuštajući priliku da im dobaci neku beskrajno zanimljivu opasku. Upravo je bio usred jedne takve, kada su vrata učionice tiho zaškripila. Okrećući pogled prema vratima, Amber je rukom pokazala Samy da obrati pažnju na zvuk. Na vratima se pojavila djevojka blistave crne kose. Način na koji joj je kosa u padala po ramenima je Amber bio začuđujuće poznat.
„Nova cimerica?“ Samy je prošaptala upravo ono o čemu je i Amber razmišljala.
Amber je osjetila tapkanje ruke po leđima. „Znam, Lyra.“ Prošaptala je ne okrećući se. Svi su očekivali Snapeovu reakciju. On se okrenuo i bez riječi podignuo obrve.
Ispričavam se što kasnim, imam predavanje ovdje.“ Progovorila je djevojka tihim, ali sigurnim glasom.
„Predavanje koje je počelo prije … petnaest minuta.“ Progovorio je ledenim glasom „Kazna.“
Učionicom se pronio uzdah. Svi su napeto zurili u djevojku, koja je gledala Snapea tako hladno da su Amber prošli trnci.
„Profesore?“ Anna se ustala uz glasno struganje stolice. „Ona je danas prvi put u Hogwartsu.“
Snape se okrenuo prema njoj promatrajući je s bezizražajnim izrazom lica. „I?“
„Pa ne želimo da već prvi dan stekne krivu sliku o Hogwartsu, zar ne?“ nastavila je ona dok su joj se oči svjetlucale pod svijetlošću svijeća. Snape je samo gledao u nju. „Naravno da ne želimo. Zato ćete joj Vi pomoći da se bolje snađe… Kazna za obje.“ Okrene im leđa. Sekundu poslije ponovno se začuje škripa vrata. Snape se naglo okrene „Što sad hoćete?“… zastane na pola rečenice kada je vidio osobu koja je ušla u učionicu.
„Ah Severuse! Vidim da ste već upoznali našu novu učenicu…“ prostorijom je hodao Dumbledore sa sveprisutnim smiješkom na licu.
„Aha… Ne samo to, nego joj je čak i stigao odrediti kaznu zbog kašnjenja.“ Začula se Annina opaska, ali bilo je dovoljno tiho da ona odjekne učionicom.
„Severuse?“ Dumbledore mu je uputio upitan pogled.
„Djevojke su krivo shvatile šalu.“ Odgovori Snape sa kiselim smiješkom na licu.
„Uvjeren sam“ reče Dumbledore nasmiješeno. „Rijetko imamo priliku vidjeti Vas kako se šalite, pa su to jednostavno krivo protumačile, zar ne?“
Učionicom se raširi prigušen smijeh.
„Gospođice Johnson, izvolite sjesti, dok vam ja na par minuta ukradem profesora… „Severuse trebam tvoje mišljenje… „ produžili su prema Snapeovom kabinetu..
Djevojka se zaputila prema praznoj klupi, pogledavši pritom Annu svojim prodorno zelenim očima i usnama oblikujući 'hvala'.
„Jao što bih dala za takvu kosu.“ Začuje Amber tihi Annin uzdah. Pogledala je Samy a zatim su se obje tiho nasmijale.
Razredom je ponovno zavladala tišina, uznemirena samo tihim krčkanjem koje je dopiralo iz kotlića. Iako se pokušavala skoncentrirati, Amber nije bila sigurna da zna što uopće treba raditi. Jedva je dočekala kraj predavanja. Spremila je stvari rekordnom brzinom i bila je vani prije nego što je profesor stigao odložiti štapić.
Samy i Lyra su se stvorile kraj nje samo nekoliko trenutaka kasnije. Amber je upravo htjela započeti razgovor o novoj učenici kad je do njih doletjela Tycha.
„Cure! Savršeno! Mislila sam da vas neću naći. Brzo! Ovo morate vidjeti!“ Rekla je u jednom dahu, a zatim nas začuđeno pogledala. „A, gdje je Anna?“
„Umm, u učionici…“ Odgovorila je Lyra, naglašavajući očito.
Tycha je glasno uzdahnula i brzim korakom krenula po Annu.


~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~

Odjednom se začulo… Pa recimo zvono. … Svi su skočili na noge. Djevojka se blago stresla, od groznog zvuka koji je označavao kraj sata. Nešto poput očajničkog krika sove. Toplo se nadala da će se navići na taj zvuk. Tamna učionica nalik na veliku arenu, polako se praznila. Osvrnula se po učionici i uhvatila pogled jedne djevojke koje je oko prsta motala pramen crne kose i proučavala ju. Stajala je blago zaklonjena u sjeni. Učionica se ispraznila i djevojka zakorači prema njoj te zausti da nešto kaže.
Prije nego joj je ova uspjela išta reći, u prostoriju je uletjela još jedna djevojka u dugoj zelenoj pelerini sa grbom zmije na prsima. Očito ponosni Slytherin.
„Anna, pa gdje si ti? Tražila sam te! Daj se pokreni, ovo moraš vidjeti!“. Primila ju je za ruku i odvukla tako da je ova uspjela samo dobaciti pogled i slegnuti ramenima. Djevojka zakorači u prazan hodnik. ~Gdje su svi odjednom nestali?~ proleti joj glavom. Kroz hodnik se pronijela neka hladnoća. Blago se naslonila na zid i sklopila oči. ...I kroz zidove dvorca moglo se čuti pljuštranje kiše. Osjećala se kao da je i sama tamo… Usred oluje… Gotovo da je osjetila kako joj hladan vjetar šiba po licu. Ipak, boljelo je manje nego pogledi ljudi.
„Da mi je znati što je to bilo tako hitno…“ začuje ispred sebe iznenađujuće miran glas. Kao da ne pripada ovome svijetu. Zvučao je upravo onako kako se ona osjećala. Otvorila je oči i zapanjeno ustuknula. Na suprotni zid, u istoj pozi, bio je naslonjen dečko, nešto stariji od nje. Promatrao ju je svojim sivim očima, tako jasnim pogledom kao da vidi točno ono o čemu je razmišljala. Kao da je primijetio njenu zbunjenost, prišao joj je još bliže.
„Bojiš me se?“ ozbiljno ju je pogledao.
„Zar bih trebala?“ trznula je glavom tako da joj se kosa rasula po leđima i uputila mu prkosan, gotovo izazivački pogled. Na to on zabaci glavu i kratko nasmije se smijehom koji je neodoljivo podsjećao na lavež.
„Ideš?“ krenuo je hodnikom u smjeru Velike dvorane „Obećavam da te neću napasti.“ doda kad je vidio da ona još uvijek stoji na istome mjestu.
„Onda ja obećavam da neću uzvratiti.“ osmijeh joj preleti licem. Nakon dugo vremena iskreno se osmjehnula… A nije to ni primjetila...
Hodali su u tišini koju ni jedno nije htjelo prekidati. Bilo je toliko tiho da su im koraci odjekivali praznim hodnicima Hogwartsa. Kroz prozor se pružao pogled na vratnice metlobojskog igrališta. Kiša je još uvijek ustrajno pljuštala.

„Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled?“ pitanje je proparalo tišinu. „Znaš onako, kada nešto prvi put vidiš i znaš da to mora biti tvoje?“ Djevojka je iznenađeno podigla pogled i pomalo zbunjeno odmahnula glavom.
„Nisam ni ja, dok nisam vidio najnoviju metlu irske reprezentacije. Jednostavno je morala biti moja.“ odvratio je on. U istom trenutku oboje su prasnuli u smijeh. Odjednom su primijetili gomilu učenika kako stoje u krugu i očito navijaju za nešto.
„Ma što dovrag…?“
Naglo je krenuo i povukao ju za ruku. Počeli su se provlačiti između ljudi. Nije znala što rade, niti gdje idu, ali slijedila ga je. U djeliću sekunde on se izgubio u mnoštvu, a ona ostala sama, uvučena u krug oko kojega su svi stajali. Konačno je shvatila zbog čega su svi ovdje. Dvije osobe stajale su u sredini kruga s ispruženim štapićima. Bio je dovoljan pogled na boje njihovih pelerina da shvati povod borbe. Lav i guja… Slytherin gotovo bijele kose nije prezao od neoprostivih kletvi, no ovaj drugi je bio vještiji. Izgledao je kao da ga to sve zabavlja. U djeliću sekunde, Slytherin ga je uspio razoružati, a na licu tamnokosog Gryffindora se jasno očitavao šok. Odjednom spazila je dečka s kojim je do maloprije pričala. Istupio je u sredinu kruga i izvukao štapić. Kao pod utjecajem neke nevidljive sile nastala je glasna tišina. Poput usporenog filma usnice su mu se pomicale dok je izgovarao kletvu zbog koje je njegov suparnik proletio kroz zrak i svom silinom udario o suprotni zid. Zadrhtala je od snage kletve koja je proletjela pored nje. Još uvijek nitko nije progovorio. Negdje se čuo nečiji preplašeni vrisak, no on se nije obazirao na to. Mirno je odšetao do štapića na podu i nemarno ga dobacio prijatelju…
„Hvala Tihotap, nije da si trebao“ ovaj se zacereka
„Nemaš frke Parožak, nije da mi je bio problem“ odgovori ovaj i povuče ga na noge.

Učenici su se polako počeli razilaziti u grupicama, praćeni glasnim komentarima i smijehom.
Razmišljala je kud da krene kad ju je iznenadio glasan „Hej!“ iza njenih leđa. Okrenula se i ugledala plavokosu djevojku koju je primijetila ranije na predavanjima.
„Bok!“ Nasmiješila se. „Ja sam Amber. Bile smo skupa na predavanjima malo prije. Pretpostavljam da si ti naša nova cimerica.“ Pružila joj je ruku.
„Ja sam Lana, drago mi je.“ Prihvatila je.
„Sve smo jedva čekale da te upoznamo...“ Najednom su Amberine plave oči zasjale nestrpljivim uzbuđenjem: „Dođi, moraš upoznati ostale!“ Primila ju je za ruku, a zatim ne čekajući odgovor, odvukla kroz gužvu. Prateći ju, Lana se osvrnula pogledom tražeći dečka kojeg je upoznala pred učionicom, no nije mu bilo traga.
„Lyra! Ovo je Lana.“ Pred Lanom se stvorila djevojka plave valovite kose koja je bila blago povezana maramom modro plave boje.
Djevojke su si pružile ruke.
„Gdje su Samy i Anna?“ Upita Amber Lyru osvrćući se oko sebe.
„Krenule su prema velikoj dvorani da nam sačuvaju mjesto.“ Odgovorila je Lyra, a zatim se okrenula prema Lani. „Bez brige, Anna sigurno i tebi čuva mjesto. Cijelim je putem do ovdje gunđala kako te upravo krenula upoznati kad su je odvukli da gleda 'kako se tu neka budala svađa'.“

~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~

Velika dvorana je bila ispunjena žamorom. Ponegdje je mogla prepoznati komentare vezane uz nedavni dvoboj. Pratila je Amber i Lyru probijajući se između nepoznatih lica. Mogla je osjetiti poglede na sebi iako se trudila ne opterećivati se time.
Kad su stigle do Griffindorskog stola, već su gotovo svi sjedili na svojim mjestima. Uskoro su među praznim stolcima spazile dvije djevojke. Jedna je nestrpljivo pogledavala uokolo dok se druga opušteno zavalila na stolcu.
„Cure! Napokon!“ uzdahnula je jedna od njih i zakolutala očima. „Ja sam Samy“ osmjehnula se dok joj je pogled znatiželjno ispitivao Lanino lice. „Pa što vas je toliko zadržalo?“…
Amber joj je odmah počela prepričavati s povremenim uskakanjem Lyre, koja nije mogla izdržati da ne nabaci pokoju „zanimljivost“ o Gryffindoru koji je sudjelovao u duelu… Djevojka kraj nje je mirno sjedila i crtkala nešto po papiru, izgledajući tako bezizražajno da se činilo kao da je nekom nevidljivom sponom odsječena od ostatka svijeta. Lanin pogled je poletio prema papiru, no djevojka je to primijetila. Uzvraćajući pogled, rukom je zgužvala papirić i naglo se ustala. Na trenutak je izgledala kao da će joj dobaciti nešto drsko, ali onda provuče ruku kroz kosu, a osmijeh joj preleti licem.
„Anna“ Rekla je tihim, ali jasnim glasom, koji je neobično proparao sveopću buku.
„Lana“ Odgovorila joj je ona motreći ju svojim prodornim pogledom, kao da pokušava shvatiti zašto joj Anna izgleda tako poznato. Oči su joj se zaokružile dok je shvaćala situaciju. Cure su sada prekinule razgovor i motrile njenu reakciju. Općenito, situacija je svakim trenom postajala sve komičnija. Okrenula je glavu prema Lyri, a zatim opet pogledala Annu.
„Blizanke...“ Samy se nasmijala.
„Da, primijetila sam.“ Nasmijala se i Lana.
„Vidiš Lyra! Znala sam da treba sačuvati još jedno mjesto!“ Ponosno je izjavila Anna dok je podizala tešku knjigu sa slobodnog stolca. „Morate priznati da sam nenadmašiva.“
Izjavu je popratio glasan smijeh ostalih cura, dok je Lana s blagim smiješkom, još uvijek proučavala Annu, razmišljajući što je dovelo do tako nagle promjene raspoloženja.
„Definitivno...“ Odgovorila joj je Lyra sa laganim sarkazmom u glasu. „Jedino nas ti možeš ovoliko nasmijati.“
Annin jedini odgovor je bio odglumljeno ljutit pogled prema svojoj sestri.
„I? Jesi čula za novi Jamesov ispad?“ Započne Lyra čekajući sestrinu reakciju
„Mda… Čula sam te i prvi put..“ Sada je bio red na Anni da joj odbrusi
„Da, stvarno… Čovjek bi rekao da sam ja zaljubljena u njega…“ odgovori Lyra, naglašavajući ono „ja“…
Annina ruka se blago trzne prema džepu, ali zaustavi se u pola kretnje. Ironično se nasmiješi sestri i uz zamah kose, okrene joj leđa.
„Anna nisam ti zahvalila što si se onako zauzela za mene…“ tiho joj se obrati Lana dok su sjedale za stol.
„Ma nemaš frke… Štoviše bilo mi je zadovoljstvo..“ zacereka se ona.

Žamor kojim je velika dvorana odzvanjala odjednom je utihnuo dok su se na stolovima pojavljivala jela. Lana je još jednom pogledala prema svodu prekrivenom tamnim oblacima razmišljajući kako se nimalo ne poklapa s vedrom atmosferom koju je stvorilo društvo koje ju je okružilo.

- 23:50 -

Komentari (16) - >Isprintaj - #