srijeda, 20.02.2008.

Putovi riječi

Sobom je vladala tišina isprepletena tihim ravnomjernim disanjem cura koje su još uvijek spavale. Rhianna je svezala kosu u rep i tiho dohvatila knjigu koju je večer prije odložila. Na prstima se išuljala iz spavaonice. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka u kojima se u društvenoj prostoriji moglo u miru čitati. Smjestila se u fotelju najbližu kaminu, podvukla noge pod sebe i zadovoljno naslonila knjigu na koljena.
Dvije stranice kasnije, začula je tihu škripu vrata ženskih spavaonica.U sebi se oprostila s daljnjim čitanjem, a zatim okrenula pogled prema zvuku. Amber je zastala na trenutak na stepenicama, a zatim neuspješno pokušala pozdraviti prijateljicu smiješkom. Nije mogla sakriti suze ni brigu u svojim plavim očima. Rhianna je jako dobro znala što ju muči.
Potapšala je rukom fotelju pored sebe, pozivajući Amber. Odložila je knjigu i pogledom punim strpljenja pogledala svoju malu sestricu, kako ju je ponekad zvala u zafrkanciji.
„Opet isto...“ Amber je prošaptala gledajući negdje ispred sebe. „...opet ista noćna mora.“ tiho je uzdahnula.
„Opet Sirius?“ Rhianna je upitala.
Amber je odsutno kimnula nekoliko puta. „Opet Sirius.“ ponovila je i dalje gledajući pred sebe. „Opet nestaje u tami ali... nije stvar u tome, stvar je u nečemu... zlom, u osjećaju opasnosti... ne znam to bolje opisati.“ stresla se prisjećajući se. „Što da napravim Rhin?“ podigla je pogled. „Sirius me ne želi poslušati, uopće me ne shvaća ozbiljno, samo ponavlja da zna brinuti za sebe! ...kao da će me to smiriti.“ ponovno je spustila pogled.
Rhianna je uzdahnula. Provela je dovoljno vremena s Amber i Siriusom da zna koliko su si značili. Sirius je Amber bio jedini oslonac u obitelji s dugom tradicijom crne magije.
„On samo ne želi da se brineš Amber. Sigurna sam da je ozbiljno shvatio upozorenje “ Rhianna ju je neuvjerljivo pokušala umiriti. Znala je i sama koliko Sirius zna biti tvrdoglav i samouvjeren.
Amber je, očito neuvjerena, slegnula ramenima.
„Ako će te to smiriti, mogu probati razgovarati s njim.“ ponudila je Rhianna.
Amber šutjela nekoliko trenutaka a zatim kimnula i naslonila glavu Rhianni na rame.
„Hvala.“ prošaptala je.
„Nemoj brinuti Amber.“ Rhianna je naslonila svoju glavu na njezinu. „Znaš i sama da nekad krivo protumačiš svoje vizije... a i svaki puta do sad su nas na vrijeme upozorile i bili smo spremni kad trebalo. Lunac, James, ti, ja, svi smo ovdje da uskočimo kad treba.“
Amber je još jednom tiho uzdahnula, očito izgubljena negdje u svojim mislima.. Rhianna ju je tiho promatrala, pitajući se jesu li uistinu svi previše olako shvatili ovo upozorenje. Podsjetila se da napomene Luncu i Jamesu što se dešava, kao i da je obećala razgovarati sa Siriusom. Sad je i ona uzdahnula, to nikako neće biti jednostavan zadatak.
„Hvala Rhin.“ Ovoga puta je pokušaj osmijeha bio gotovo uspješan. „Moram ići dovršiti zadaću iz Napitaka, ne bih se nikako željela pojaviti pred Snapeom bez nje.“

Rhianna je već krenula posegnuti za knjigom kad je začula uzdah. Okrenula je pogled i ugledala je Lanu na stepenicama. Zapitala se koliko je već dugo tamo.

Lana je lagano nagnula glavu gledajući negdje u smjeru portreta. „Nisam mogla zaspati.“ Objasnila je, a zatim pogledala Rhin. „Vidjela sam Amber kad je izašla iz spavaonice pa sam krenula za njom.“ Spustila se stepenicama i sjela nasuprot Rhianni.
„Jako je zabrinuta?“ Više je ustvrdila nego pitala. Čula je dovoljno da zna odgovor na to pitanje.
Rhianna je kimnula.
„Ima li razloga?“ 'Naravno da ima' odgovorila si je sama.
„Do sad je uglavnom bila u pravu kad su vizije bile u pitanju, ali svejedno mislim da se pretjerano brine.“ Potvrdila je Rhianna, proučavajući Lanin izraz lica. Nije mogla definirati je li ljutit, tužan ili nešto treće.
„Razgovarati ću s njom.“ Uzdahnula je Lana. „Idem sad na doručak, zgrabiti nešto za sebe i Amber. Pored onolike zadaće sigurno neće stići jesti.“ Nasmješila se. „Ostavljam te u miru s tvojom knjigom.“ rekla je pokazavši na knjigu odloženu na naslon naslonjača.

~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~

„Gotova za danas?“ začula je Amber glas iz tame te poskočila, trgnuvši se.
Lana se pomaknula iz sjene zida, na koji je bila naslonjena, tako da ju Amber može vidjeti.
„Uh, ti si… me prepala.“ odvratila je Amber, prepoznavši prijateljicu.
Nešto u načinu na koji je to izjavila i iznenadnom gašenju sjaja u očima, je Lani govorilo da nije oduševljena što je to ipak, samo ona.
„Očekivala si nekog drugog?“ pitala ju je, djelujući kao da se zabavlja, dok je proučavala mijene na Amberinom licu.
„Ne, zašto pitaš!?“ Amber ju je uzbunjeno pogledala.
„U društvenoj je prostoriji. Upravo tamo gdje te vodim, ako si gotova s nastavom za danas.“ Lana je uzdahnula, pitajući se čemu tolika gluma.
„Jesam. Ti nisi imala zadnji sat?“ pitala je gotovo zavidno.
„Zadnja dva. Tko ti kriv što si uzela toliko predmeta.“ nasmijala se.
„Pa da, za razliku od nekih koji su svoju satnicu nastave srezali na što je moguće manje.“ I Amber se nasmijala, zezajući Lanu. „Zar te stvarno ne brine znanje koje propuštaš steći?“
„Nimalo.“ odgovorila joj je Lana s takvim uvjerenjem da je Amber u isto vrijeme ostala zapanjena i prasnula u smijeh. Oči su joj ponovno zasjale, kratko zaboravljajući na Siriusa.
Hodale su u tišini, praznim hodnikom, koju su ispunjavali samo odjeci njihovih koraka. Amber je gledala u pod ispred sebe, dok joj je kosa prekrivala lice, tako da je bilo nemoguće procijeniti o čemu razmišlja. Lana je pogledom istraživala svod iznad sebe, promatrajući tmurne oblake kroz koje je blago prodiralo sunce. Sunce je bilo lijepo, ali još uvijek nedovoljno snažno da prodre kroz guste, postojane oblake, koji su tako sigurno stajali na svome mjestu, kao da su tamo već stoljećima. Ponekad se činilo da sunce i ne treba prodrijeti kroz njih. Nakon godina i godina, tmurni oblaci su počeli davati sigurnost. Toliko su već bili tamo, da nisu bili nešto loše. Štoviše bili su svakodnevica srasla sa životom. Uistinu, sunce bi samo poremetilo, sada, prirodni poredak. Sve okrenulo naopako… Ma kome još treba sunce, uopće?
Uzdahnula je sjetivši se da je obećala Rhianni da će popričati sa Amber. Nije htjela započinjati tu temu, sada kada je Amber konačno u normalnijem raspoloženju, kada se činilo da je nakratko zaboravila na sve brige. Nije htjela biti ta koja će ju podsjetiti na to.
Amber joj je uputila upitan pogled, iznenađena iznenadnim prekidanjem tišine. Lana se prekorila što je uopće uzdahnula, znajući koliko Amber treba da se zabrine za nekoga.
„Zašto toliko brineš za Siriusa?“ Pitala ju je konačno.
„Brat mi je..! Kako ne bih brinula!?“ pogledala je Lanu zapanjeno, iznenađena takvim pitanjem.
„Ne, nisam tako mislila.“ Lana je nestrpljivo odmahnula glavom. „Mislim, pa zar mu ne vjeruješ?“ Pogledala je Amber, koja je zaustila da kaže 'Molim?', ali Lana je nastavila, prekidajući je. „Rhianni, Remusu, Jamesu… Što stvarno vjeruješ da bi oni dopustili da se nešto dogodi Siriusu? Siriusu kao tvome bratu i njihovom najboljem prijatelju?... Kad ti kaže da se zna brinuti za sebe, sumnjam da ti laže. Gle, ja znam da se Sirius ponekad ponaša malo previše samopouzdano.. Ali kad kaže da se zna brinuti za sebe, ja mu u potpunosti vjerujem. Zar ne bi bilo lijepo od tebe, kao njegove sestre, da imaš malo više povjerenja u njega? Mislim ako ja mogu…“
Gledala je kako Amber crveni i nije joj bilo drago. Bilo joj je žao što joj je to rekla i čisto je sumnjala da je Rhianna na ovo mislila kad je rekla da porazgovara s njom, da ju savjetuje… Ali trebalo ju je „lupiti“ s nečime, kad sve bit-će-sve-u-redu priče, nisu imale nikakvog utjecaja.
„A što ako Rhin, Lupin i James ne budu tamo kad se nešto dogodi?“ pogledala je Lanu skrivajući suze u očima, ali nije mogla spriječiti podrhtavanje glasa. Očekivano, nije ništa rekla na ono zbog čega je i pocrvenila na prvom mjestu.
„Ti kao da cijelo vrijeme čekaš da se nešto dogodi.. Znaš tvoje vizije uopće ne moraju biti točne. Možda samo ne razlikuješ noćnu moru od stvarnosti.“
Bilo je nisko, priznala si je, ali bolje da sumnja u sebe, nego u ostatak Siriusove budućnosti.
„Znam da bi oni dali sve od sebe da ga zaštite… Ali bojim se da to neće biti dovoljno. Tako me strah.“
Lanu je preplavio val ljubavi prema Amber. Poželjela je da ju može zagrliti.. Bila joj je draga ta njena novostečena prijateljica. Bile su potpuni kontrast, a opet joj se sviđalo promatrati Amberin normalan svijet, gotovo u istoj mjeri koliko je njen interesirao Amber. Normalni svijet, sa normalnim osjećajima, neopterećen prošlošću, usmjeren na budućnost.
„Pa ako oni ne bi bili dovoljni, tko bi onda bio?“ pitala je, a onda je ugledala iznenadni ushit u Amberinom pogledu. Tužan pogled, sada je naglo bio ispunjen nadom. Istog trenutka je požalila što išta pitala.
„Ti! Ti bi bila dovoljna! Molim te, Lana! Nemaš pojma koliko bi mi to značilo! Mislim da nikada više ne bih brinula…“ gotovo ju je preklinjala.
„Zašto bih ja bila dovoljna?“ izgovorila je svaku riječ zasebno, nesvjesna koliko ledeno zvuči. No to nije pokolebalo Amber.
„Ne znam… Mislim da bih bila puno sigurnija. Ne mogu to objasniti. Ne znam, jednostavno djeluješ tako.“ odgovorila je gotovo sretno, sigurna da je situacija zaključena.
„Kako?“ Lana je stajala na mjestu i gledala u nju, želeći da je kilometrima daleko.
„Moćno valjda. Ne znam! Rekla sam ti da je teško objasniti. Jednostavno mi se čini da bi uz tebe bio potpuno siguran.“
„Ma sigurno. I što želiš od mene?“
„Da paziš na njega. Molim te, Lana. To bi mi značilo sve.“
„Ja neću biti ničija dadilja.“ odgovorila je tihim, smirenim glasom.
„Dobro, onda ako vidiš da je u opasnosti, obećaj da ćeš učiniti sve što je u tvojoj moći da mu pomogneš!“ brzo je preoblikovala želju, uplašena da će se Lana predomisliti.
Lana ju je pogledala sa čudnom grimasom na licu, pogođena Amberinim odabirom riječi. Da će učiniti sve.. Baš sve..
„Ne tražim puno! Pa to je ono što bi i inače učinila da vidiš nekoga u opasnoj situaciji.“ Amber je nastavila, ne shvaćajući zašto Lani toliko treba. „Da vidiš Siriusa?“ prepravila se, nadajući da će to pomoći.
Bila je u pravu, pa ne bi mogla samo proći kraj nekoga tko treba pomoć. Nije tražila puno. Barem je tako ona mislila.
„Uredu, obećajem da ću mu probati pomoći.“ pristala je, kada su se Amberine oči već počele šokirano širiti, zapanjene što Lana uopće razmišlja o nečemu takvom.
„Da ćeš učiniti sve?“ ispravila ju je Amber.
Lana ju je gledala dug trenutak, a zatim lagano kimnula glavom, obećavajući sama sebi da će učiniti sve – da Sirius nikada ne dođe u takvu situaciju.
Amber se sretno osmjehnula i bacila Lani u zagrljaj.
„Hvala ti.“ promrmljala je, a onda ju pustila.
Ona se još uvijek nije pomaknula s mjesta, izgledajući zaustavljena u vremenu, u nekom svom svijetu.
„Jesi sigurna da je sve uredu?“ upitala ju je.
„Aha.“ promrmljala je, otrgnuvši pogled od neke daleke točke kroz koju je gledala. „Ideš?“ Provukla se kroz portret, puštajući Amber da uđe iza nje.

~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~

Prvo što je uočila u toplo osvijetljenoj, društvenoj prostoriji Gryffindora, je bila neobična atmosfera. Drugo što je uočila je bila Rhianna, koja je, kada je čula da netko ulazi u prostoriju, iznervirano podignula pogled, a zatim ugledala Lanu i nasmiješila joj se. Sjedila je u udaljenom kutu, zajedno s Lupinom, na čiji je naslon stolice podignula noge. Na koljenima joj se nalazila velika knjižurina, a na stolu do nje hrpa papira. Lupin se naslonio na zid pored sebe i smireno čitao knjigu ispred sebe, mičući očima toliko brzo, da ga je bilo nemoguće pratiti.
Rhianna je blago trznula glavom prema Amber i upitno pogledala Lanu. Ona je neprimjetno, potvrdno kimnula, gledajući kako se Rhin zadovoljno smiješi, a zatim vraća pozornost na dugi pergament pored sebe.
Pogledom je zaokružila po prostoriji, još uvijek stojeći na mjestu i tražeći gdje bi mogla otići. Amber joj se u međuvremenu provukla iza leđa i sada je sjedila na naslovu Siriusova naslonjača, proučavajući mu preko ramena, knjigu koju je čitao. Ugledala je Annu na suprotnoj strani prostorije kako črčka po komadu pergamenta ispred sebe i krenula prema njoj. Kada joj se približila dovoljno blizu da shvati da ona ne crtka nego urezuje po pergamentu, usput ga probadajući, naglo je odustala od te ideje. Još jednom je promotrila prostoriju i onda uočila Jamesa, kako sjedi na kauču i čita Dnevni prorok. Čitanje se sastojalo od zurenja u jednu te istu stranicu duže no što bi mu trebalo da je pokušava naučiti napamet. Tiho je uzdahnula, konačno shvaćajući koji su razlozi napetosti koju možeš rezati nožem u prostoriji.
Preko puta njega nalazili su se Sirius i Amber, i Lana nije vidjela drugog izbora, osim da im se pridruži.
Amber je tiho sjedila kraj njega, djelujući potpuno odsutno. Sirius je na koljenima držao istu knjigu kao i Rihanna i gledao u nju, bezglasno mičući usnice.
„Učite za neki ispit?“ Lana im je prišla.
„Aha, Povijest Magije.“ odgovorio joj je, ne podižući pogled s knjige. „Evo, gotovo. Kad si već došla, onda izvoli.“ tutnuo joj je tešku knjigu u ruke i okrenuo se prema njoj s iščekivanjem.
Lana je sjela u naslonjač do njegovog i postavila prvo pitanje.
„Koje je godine i u kojoj državi donesen ustav u kojem se navodi da svi visoki dužnosnici te zemlje ne smiju imati nikakve veze sa bezjačkim društvom, tri stoljeća unazad u obiteljskom stablu?“
Idućih deset minuta provela je slušajući Siriusov glas kako bez greške nabraja sve stavke tog istoga ustava, a zatim i sve posljedice koje je donio i načine na koji su bune, izazvane tim istim zakonom - ugušene, a zatim i što se dogodilo kada su čarobnjaci uvidjeli da je ostalo još vrlo malo čarobnjačkih obitelji koje se mogu pohvaliti takvom čistoćom obiteljske prošlosti…
Sirius je naglo ušutio, pa je Lana prešla na iduće pitanje. Dok je čekala da Sirius odgovori, pogled joj je prelazio preko stranica knjige, proučavajući podatke koje je tamo našla. Sirius je još uvijek šutio pa je ponovila pitanje, misleći da ju nije dobro čuo. Podignula je pogled da vidi u čemu je problem. Ugledala je Siriusa kako promatra Amber, dok je ona zurila u neku desetu točku, potpuno u svome svijetu, nesvjesna da ju promatra.
„Siriuse?“ zaustila je Lana, ali on ju je prekinuo lagano podignutom rukom.
„Hej!“ Natjerao je Amber da podigne pogled. „Prestani brinuti, znam paziti na sebe.“ polako je naglasio svaku riječ i nasmiješio se sestri.
„Naravno da znaš.“ zakolutala je ona očima, ustajući se. Veselo mu je utisnula poljubac, a zatim gotovo odskakutala do Rhianne.
Sirius ju je ispratio upitnim pogledom.
„Mislim da više ne brine zbog vizije.“ objasnila mu je Lana tihim glasom.
„Rhianna ti je rekla za to?“ pitao ju je Sirius znatiželjno.
„Čula sam ih kako razgovaraju.“ objasnila mu je.
„Nadam se da si to objasnila Amber. Još bi vas mogla optužiti da pričate o njoj, njoj iza leđa.“ kratko se nasmijao.
Lanin je pogled odlutao do Jamesa, koji je pomalo mahnito okretao stranice novina, kao da mu je svaka pojedinačna osobno nanijela štetu.
„Zar se bar ti ne bi trebao zabavljati u ovome svemu?“ pitala ga je, ne shvaćajući njegov nedostatak komentara na očite tenzije između Anne i Jamesa.
„Nah... Dvadeseti put više nije zanimljivo.“ odgovorio joj je iskreno.
Slijedio je njen pogled, da vidi što ju je potaknulo da ga to pita. Ugledao je Jamesa, koji je s punom pozornošću zurio u jednu stranicu.
Sirius se nije mogao suzdržati. Nagnuo se prema njemu i dobacio sarkastično: „Ne zaboravi micati oči.“
James je podignuo pogled, nacerio mu se, a zatim opet posvetio proučavanju novina.
„Daj baci oko na Rhin.“ obratio joj je pozornost, počevši se cerekati.
Lana se okrenula i vidjela Rihannu kako sjedi u kutu, ruku prekriženih na grudima, u ništa boljem raspoloženju nego ovo dvoje. Kraj nje je sjedila Amber i veselo cvrkutala, očito ne primjećujući da ju ova uopće ne sluša.
„Izgleda kao da bi ih oboje najradije poslala nekud.“ izjavio je ponosno.
Nije mogla odoljeti da se ne nasmije njegovom tonu.
„Rhin ne voli Annu.“ rekla je više kao izjavu nego kao pitanje.
„Nije da ju ne voli… Prije će biti da ne voli kako se Anna odnosi prema Jamesu. A trenutno ju, rekao bih, oboje strahovito iritiraju.“
Nastala je kratka tišina u kojoj je Lana uzela knjigu sa koljena i vratila ju Siriusu, koji ju je preuzeo i odložio na naslon, na kojemu je donedavno sjedila Amber.
„Zašto se njih dvoje uopće tako ponašaju?“ pitala ga je pomalo zbunjeno.
„Pa znaš kako to ide kad između dvoje ljudi postoji privlačnost, a oni uvelike zatvaraju oči pred tim..“ proučavao je njen izraz lica, zabavljajući se.
„Možda ponekad jedno od tih ljudi nema pred čim zatvarati oči, samo zato jer si je ono drugo previše toga umislilo.“ odbrusila mu je gotovo automatski.
„Imao sam dojam da govorimo o Anni i Jamesu, osim ako nisam nešto krivo shvatio.“ poklopio ju je sa zločestim osmijehom.
Lana je zaustila da mu odgovori, ali u tom trenutku njegovu je pažnju privuklo nešto drugo.
„Samo nam je još on trebao.... Sad imamo cijelo kazalište.“ Čuo se Rhiannin jasni glas. Nije se ni trudila biti tiha. Štoviše, vjerojatno nije bilo osobe u krugu pet metara koja ju nije čula.
„Da... Sada ćemo odgledati dramu.“ Dopunio ju je Sirius jednako glasno. Razmijenili su osmijehe.
„Baš vam hvala. Stvarno ste… velika podrška.“ Prosiktao je James, praveći se da nije primijetio dečka koji je maloprije ušao u prostoriju.
„Nema na čemu Parožak.“ dobacio je Sirius
„… i drugi put!“ dodala Rhianna, smijuljeći se.
„Tko je to?“ Pitala je Lana Siriusa.
„Treća osoba, koja zatvara trokut. Je da bi ga i Anna i James najradije likvidirali iz tog trokuta, ali lik se ne da i ne da.“
Lana je proučavala dečka koji je ušao u prostoriju. Imao je kratko podšišanu smeđu kosu i izgledao je kao jedna od onih osoba koje su naglo izrasle. Prišao je Anni dugim korakom i zavalio se na stolicu kraj nje.
„Hej ljepotice.“ progovorio je, gledajući ju. Anna je šutila, ignorirajući ga. „Crtaš Jamesa“ nastavio je, podižući rukom pergament izboden rupama.
Anna mu je istrgnula pergament iz ruke i skočila na noge. „Okani me se Dean dok te nisam urekla.“ Prošla je mimo njega, pokušavajući otići u spavaonicu.
„Pa ako je od tvoje ruke, samo daj.“ odgovorio joj je, hvatajući ju za ruku.
„Mali, ohladi od nje.“ dobacio mu je James nezainteresirano.
„Pa kad ti nećeš, Potteru, netko mora, zar ne?“ odbrusio mu je ovaj.
Situacija je postajala sve napetija, a Siriusovo lupkanje prstima po naslonjaču sve brže. Lanu je to već poprilično živciralo. Stavila je svoju ruku preko njegove, tako da prestane lupkati prstima, a onda ju i zadržala tamo. Sirius ju je iznenađeno pogledao, a zatim se blago nasmiješio, ne komentirajući. Pola sekunde poslije, koliko joj je trebalo da shvati što radi, naglo je odskočila i povukla ruku. Dug trenutak Sirius je gledao u nju, a zatim su oboje, na zvuk Annina glasa, skočili na noge, usput rušeći knjigu sa naslona.
Dean joj je čvrsto držao obje ruke, ne dajući joj da se pomakne.
„James…“ prostenjala je Anna, tražeći pomoć.
James je iste sekunde okretno ustao i izvukao štapić.
„Ajmo, dva metra od nje.“ izgovorio je, ciljajući Deana štapićem.
Dean je pustio Annu, ali u isto vrijeme izvukao svoj štapić.
„Hajde Potteru, da vidimo imaš li sad hrabrosti, kada su snage izjednačene.“
„Ne zavaravaj se, snage nikad nisu bile izjednačene.“ odgovorio mu je James ledenim tonom.
„Da… Ja sam oduvijek imao Annu na svojoj strani. Znaš zanimljiv je taj vaš odnos. Ona te ne može smisliti, a slavni Potter je prenapuhan da bi uopće mogao shvatiti da postoji netko tko ne pada na njegovu umišljenost, egoističnost i krajnju ne šarmantnost.“
„Nisam ja ni na čijoj strani!“ prosiktala je Anna djelujući ljutito i povrijeđeno u isto vrijeme, naizmjence ih ciljajući štapićem, kako bi koji progovorio.
„Upravo si opisao sebe, crve, mali, prištavi.“ čuo se Jamesov odgovor dok je gađao Deana urokom.
„Parožak, bilo bi dosta.“ Sirius se postavio između njih dvojice, licem okrenut Jamesu, blago ga odgurujući nazad.
Iznenada, Rihanna je prekipilo. Protutnjala je pored njih, vukući Amber za ruku, u smjeru ženskih spavaonica.
„Djeca.“ Dobacila je iznervirano.
Prije no što ju je Rihanna uspjela izvući iz prostorije, Amber je dobacila Lani značajan pogled, a zatim nestala zajedno sa zamahom plave kose.
„Dvije kuje manje u sobi.“ izjavio je Dean ravnodušno.
U slijedećem trenutku sve se dogodilo brzo. Lana nije shvatila u kojem je to točno trenutku Sirius pustio Jamesa i okrenuo se prema Deanu, ali uspjela je vidjeti kako on leti kroz zrak i udara o suprotni zid. James i Sirius su još uvijek držali štapiće u zraku, a Anna prestravljeno zurila u njih.
Lupin se prvi pribrao i prišao Deanu. Zaključio je da je u nesvijesti, a zatim ga pljusnuo da se probudi s malo više žestine no što je bilo potrebno.
„Bit će on uredu.“ izjavio je.
„Nažalost.“ čula se Jamesova opaska.
„Kako možeš reći takvo nešto?!“ izderala se Anna na njega, dok joj se jedna suza kotrljala niz obraz.
James joj nije odgovorio. Prošao je kraj nje kao da ne postoji, izlazeći iz prostorije.
„Ja se potpuno slažem s njim.“ dodao je Sirius, braneći Jamesa.
„Ma vi ste obojica kreteni.“ odgovorila mu je Anna, sve očajnija.
„Da, samo što si u jednog od nas zaljubljena.“ provocirao je on i dalje.
„Siriuse, prestani.“ rekao je Lupin mirno, stavljajući Anni ruku na rame i smirujući ju.
Lana je krenula prema njoj, da pomogne Lupinu, ali Anna ju je pretekla.
„Ma jednostavno me svi ostavite na miru.“ izjavila je, brišući suze i istrčala iz prostorije.
„Jesam ja rekao da ćemo dobit dramu?“ izvalio je Sirius, nasmijavši prisutne. „Idem vidjeti što Parožak radi.“ Nestao je za njima i ostavio Lanu i Lupina same.
Lana je neko vrijeme proučavala Lupina dok je budio Deana i otpremio ga iz prostorije, a zatim štapićem popravio slomljene predmete, usput kupeći Siriusovu Povijest Magije.
„Imaš iskustva u ovome?“ pitala ga je.
„Moram imati.“ Umorno joj se osmjehnuo. „To su ti James i Sirius…“
„Ponekad su nemogući.“ Složila se.
„Jesu. Ali su isto tako najbolje osobe koje poznajem.“ odgovorio je on gledajući je u oči, dok ona nije skrenula pogled. Shvatila je što joj je htio poručiti.
„Kako si se ti uspio sprijateljiti s njima? Ne treba puno da se shvati koliko ste različiti.“
„Našli smo se. Ako ne u ovom, onda u mnogo drugih stvari. Kako god se oni nekad ponašali, to nije ništa u usporedbi s onime što uistinu jesu. A ja uvijek imam Rhin, za situacije tipa ove.“ objasnio joj je, kupeći Rihannine preostale pergamente sa stola.
Lana ga je zamišljeno promatrala i razmišljala o onome što je rekao, dok je on polako gasio svijeće po prostoriji.
„Spavaš na stojećke?“ začula je iza sebe Siriusov glas. Okrenula se i ugledala ga kako stoji u sjeni, kraj ulaza u prostoriju. Podsjetio ju je na nju, ranije tog dana.
„Brzo si se vratio.“
„Ah pa… Bio sam suvišan. Mislim da su uspjeli pronaći zajednički jezik.“ zločesto je dodao. „Bio sam siguran da hoće, ali morao sam otići provjeriti.“
„A da? Kako si mogao biti tako siguran. Prije pola sata su bili dvije zaraćene strane.“
„To im je bilo samo… Zagrijavanje.“ Osmijeh mu je lebdio na usnama. Izgledao je kao da se dobro zabavlja. „Uostalom previše su bili zatreskani jedno u drugo, da se nešto na kraju ne bi dogodilo. Jednoga dana se moralo nešto dogoditi. Nisi valjda mislila da će odustati od nje?“
„Pričamo o Anni i Jamesu, sjećaš se?“ ovaj puta je Lana njega sjetila na to.
„Da naravno, pa o čemu drugom?“ odglumio je iznenađenost i nedužno ju pogledao.
Lana se nasmijala i zakolutala očima. Stvarno je ponekad bio nemoguć.
„Idete vas dvoje?“ dobacio je Lupin i ugasio i posljednje svijetlo u prostoriji.

- 22:58 -

Komentari (41) - >Isprintaj - #